Novine, televizija, radio – mediji su na koje smo naučeni, znamo se njima služiti te su nam do početka 21. stoljeća bili korisni u dobivanju i traženju novih i aktualnih informacija. Pojavom Interneta informacije postaju brzo i lako dostupne, dok pojavom pametnih telefona te društvenih mreža osobe na drugom kraju svijeta možemo čuti i vidjeti kad god poželimo, što prije nije bilo moguće.
Sve veća prisutnost novih medija u životima ljudi te izrazito laka dostupnost prati i odrastanje mlađih generacija. Svaka je generacija sve bolje „potkovana“ za korištenje pametnih telefona, tableta, društvenih mreža i aplikacija pa tako možemo vidjeti kako već bebe s godinu dana znaju „scrollati“ ili pak mijenjati videe na YouTube-u. S obzirom na to, postavlja se pitanje jesu li mediji „dar s neba“ ili ipak „nužno zlo“ koje ne možemo zaobići?
Kako bi se djeca pravilno razvijala od prvih dana, važno je da se mogu neometano kretati, istraživati i dodirivati okolinu te da imaju dovoljno ljudskog kontakta sa svojim roditeljima, odnosno skrbnicima. Dječji mozak razvija se primajući informacije koje pak dobiva putem osjetila – vidom, sluhom, dodirom, mirisom i okusom te na taj način uči o sebi i o svijetu oko sebe. Slobodna neometana igra, razne aktivnosti te društvene interakcije aktivnosti su koje potiču razvitak mozga i pozitivno utječu na razvoj govora, motoriku, inteligenciju, socioemocionalni razvoj, komunikaciju različitih dijelova mozga, učenje te stvaranje novih informacija. Kada djetetu fali vremena provedenog u igri ili pak raznim aktivnostima i druženju, tada može biti ugrožen cjelokupni razvoj djeteta te su moguća odstupanja u svima područjima razvoja djeteta.
Mediji neosporno utječu na živote djece nudeći naizgled neograničene mogućnosti učenja, prilika, zabave, druženja i novih iskustava. No, roditelji trebaju biti vrlo oprezni zato što mediji sa sobom nose i puno rizika, više zahtjeva, izazova i poteškoća s kojima se djeca u suvremenom odrastanju suočavaju te vrlo često istima budu preplavljena. S obzirom na to, neophodno je poticati i razvijati medijsku pismenost od najranije dobi.
Medijska pismenost je skup vještina koje nam omogućavaju da analiziramo i propitujemo sadržaje kojima smo izloženi te da procjenjujemo njihovu točnost i pouzdanost izvora. Ona podržava i zahtijeva radoznalost, kreativnost, kritičko mišljenje te stalno propitivanje (www.medijskapismenost.hr).
Kako su pametni telefoni, tableti i pametni televizori sve više prisutni u svakodnevnom životu roditelja, tako i djeca izražavaju sve veći interes za korištenjem istih. S obzirom da je mozak djeteta tek u razvitku, prekomjerna i neprimjerena izloženost ekranima za djecu može imati ozbiljne posljedice – teškoće samoregulacije, teškoće pažnje i koncentracije, problemi sa spavanjem, motorički nemir, komunikacijske teškoće, stvaranje negativne slike o sebi, slabija interakcija s vršnjacima, prekomjerna tjelesna težina, lošija motorika i grafomotorika, oštećenje vida, pojava strahova, tjeskobe, uznemirenosti, pojava agresivnih ponašanja, ravnodušnost prema nasilju, slabije jezične vještine te ovisnost.
Vrijeme koje je dijete provelo (bez nadzora) ispred ekrana je vrijeme koje dijete nije provelo u igri, druženju i razgovoru s drugima.
Da ne bude sve tako sivo, mediji mogu imati i pozitivan utjecaj na razvoj djece. Sadržaj mora biti edukativan, jasan, zanimljiv, namijenjen djeci te odgovarati njihovoj razvojnoj dobi, kao i njihovim potrebama i interesima. Nadalje, pozitivne rezultate mogu polučiti interaktivan način učenja (pr. ICT-AAC – informacijsko-komunikacijske tehnologije za inovativne usluge namijenjene osobama sa složenim komunikacijskim potrebama, DuoLingo, Matific, Kokolingo.hr…) te edukativne igre (pr. Juhuhu – crtići/pjesmice/igre). Pozitivne posljedice očituju se u proširivanju znanja, razvoju tolerancije i empatije, upoznavanju svijeta glazbe, plesa, umjetnosti, pri učenju stranih jezika, usvajanju matematičkih vještina te u poticanju razvoja logičkog mišljenja.
VAŽNO!
Pozitivni učinci edukativnih medijskih sadržaja dokazani su isključivo kod djece starije od 2 godine! Djeca mlađa od dvije godine nemaju dovoljnu razinu pažnje, obrade ni razumijevanja sadržaja. Kako bi potaknuli pozitivni učinak, sadržaji za djecu od 2. do 7. godine moraju biti ispričani jednostavnim jezikom, biti prožeti ponavljanjima, rimama, pjesmicama. No, edukativni medijski sadržaji mogu rezultirati pozitivnim učincima jedino i samo kao nadopuna ostalim aktivnostima i načinima učenja, a ne kao dominantna aktivnost.
Možemo zaključiti kako mediji imaju i pozitivnih i vrlo negativnih učinaka – ovisno koliko dijete provede vremena ispred ekrana, kakve sadržaje gleda te jesu li roditelji uključeni u cijeli taj proces.
Teško je, gotovo nemoguće, u današnjem digitalnom svijetu zabraniti djeci ekrane, no to nije niti cilj. Cilj je naučiti djecu kako se odgovorno koristiti medijima – vlastitim primjerom prije svega. Također, kada se djeci osigura i omogući poticajno okruženje koje će ih zainteresirati ili potaknuti nove ideje, tada će se i potreba za ekranima smanjiti. Za poticajno okruženje nije potrebno mnogo – malo vode, pijeska, tijesta, jedna obična kutija i sl. – pustite mašti na volju. 😊
Pripremila:
Marta Kalenik, mag.psych.
psihologinja DV-a „Potočnica“, Pitomača
