Svjetski dan svjesnosti o autizmu obilježava se 2. travnja prema odluci Ujedinjenih naroda.
Poremećaji iz spektra autizma nisu bolest, nego razvojni poremećaj/stanje koje traje cijeli život. Radi se o širokom spektru poremećaja, svaka dijagnoza je drugačija i svaka osoba u spektru ima različite simptome i potrebe. Plava boja simbolizira poremećaje iz spektra autizma, a još jedan od simbola su i dijelovi puzzle.
Po čemu se poremećaj prepoznaje?
Poremećaj iz spektra autizma karakteriziraju:
- teškoće u socio-emocionalnom razvoju, verbalnoj i neverbalnoj komunikaciji, održavanju i razumijevanju socijalnih odnosa,
- neuobičajeno ponašanje – ograničeni interesi i aktivnosti te repetitivna (ponavljajuća) ponašanja
Osobe s poremećajem iz spektra autizma imaju teškoće u komunikaciji i socijalnim odnosima te se opiru svakoj promjeni navika. Njihovo ponašanje obilježava nezainteresiranost za druge, mehaničko ponavljanje pojedinih pokreta ili radnji te neuobičajeno vezivanje za neki predmet. Međutim, neka djeca pokazuju iznimne motoričke, matematičke, glazbene, likovne i druge vještine.
Uloga zajednice i roditelja
Osobe s poremećajem iz spektra autizma imaju niz životnih teškoća. Primjereni edukacijski pristupi pružani tijekom cijelog života, podrška obiteljima i stručnjacima koji su uključeni u tretman te pružanje odgovarajućih usluga i pomoći u okviru zajednice, uz poticanje pozitivnog stava u društvu, mogu poboljšati kvalitetu i dostojanstveniji stil života ovih osoba.
Veliki je problem, osim otežanog i pravovremenog dijagnosticiranja odstupanja od urednog razvoja, nedostatak dovoljnog broja ranih interventnih programa čijom primjenom bi se ublažila klinička slika te pomoglo u poticanju razvoja djeteta.
Ipak, uz stručnjake koji se bave ranim komunikacijskim razvojem i poremećajima autističnog spektra, roditelji imaju najvažniju ulogu jer najbolje poznaju svoje dijete te mogu izraziti sumnju.
Rani znaci na koje treba obratiti pažnju primjećuju se u kontaktu s djetetom:
- ne uzvraća pogled u oči ili je pogled tek letimičan,
- ne uzvraća osmijeh,
- izostaju ekspresije lica,
- ne odaziva se na vlastito ime,
- ne uočava se gesta pokazivanja,
- vokalizacija može izostati, kao i gugutanje slogova,
- kasnije se govor ne razvija pravilno.
Svako se dijete razvija svojim ritmom te među djecom postoje individualne razlike pa treba biti oprezan kod dijagnosticiranja.
