U skupini Žirafice protekli tjedan bio je u znaku cipelica, vezanja pertli, osjećaja i prijateljstva. Sve je započelo čitanjem slikovnice „Na čičak” autorice Vande Kerestove, u kojoj dječak pokušava naučiti kako samostalno vezati cipele. Kroz razgovor nakon priče dotaknuli smo se emocija koje se javljaju kad učimo nešto novo, kako je to kad ti ne ide, kad si uporan, kad ti uspije i kako se tada osjećaš. Djeca su rado dijelila vlastita iskustva i osjećaje, uspoređujući ih s dječakom iz priče.
Vođeni tom temom, nastavili smo s nizom aktivnosti kroz koje su djeca učila kroz igru i doživljaj. U igri “kutija iznenađenja” pogađali smo čija se obuća krije unutra, a zatim su djeca prala svoju obuću, s puno pažnje i truda, ponosno brinući o svojim stvarima. Vrtićka se soba uskoro pretvorila u pravu trgovinu s obućom. Djeca su sama slagala cipele, određivala cijene i s puno entuzijazma preuzimala uloge prodavača i kupaca. Razmjenjivali su uloge, komunicirali, pomagali jedni drugima i uživjeli se u igru.
Učenje vezanja pertli bilo je važan dio tjedna. Na različitim modelima djeca su pokušavala savladati tu vještinu, netko spretno, netko strpljivo i uporno. Posebno ih je razveselila i priča o žabcu koji također pokušava naučiti vezati pertle, jer su se u njegovim pokušajima mnogi prepoznali. Kroz razne igre i aktivnosti istraživali smo i emocije. U brašnu smo crtali izraze lica, gledali se u ogledala i pokušavali nacrtati vlastiti izraz lica. Slagali smo i lica od različitih dijelova te ih uspoređivali s vlastitima.
U sklopu likovnih aktivnosti, obuću smo umočili u temperu i ostavljali otiske po velikom bijelom papiru koji smo nazvali “bijeli tepih”. Djeca su s veseljem promatrala otiske – uspoređivala veličine, boje, oblike i otkrivala razlike među njima. Igra se nastavila i u pokretu. Pripremili smo istraživački poligon, kroz koji su se djeca provlačila, preskakala prepreke i tražila cipele skrivene po sobi.
Jedan od posebnih trenutaka bila je i “mreža prijateljstva” – mreža kroz koju su se djeca pokušavala provući zajedno, pomažući si međusobno, učeći koliko je lakše kad djelujemo kao tim. Za kraj, igrali smo se i s čičkom, razvrstavali što se lijepi na čičak, a što ne, isprobavali, pogađali i pritom se jako zabavljali. Tjedan je bio ispunjen smijehom, pokretom, razgovorom, zajedništvom i novim vještinama i pokazao nam koliko se može naučiti kad se igramo srcem.
